Koji je tvoj pogled na natjecanje?

Natjecanje, koje nije kao i svako drugo, organizacijski je bez propusta. Pune dvorane, nakon pobjede si heroj i skandiraju ti dok hodaš pobjednički krug. Natjecanje s puno emocija, stresa, uživanja, navijanja za tvoj tim, u dvorani sa 10000 tijela, a jedna želja, borba i trud za pobjedom. Za "stolom" ste ratnici, a nakon meča najbolji prijatelji. Fair play igra. Natjecanje sa srcem. Najveće natjecanje na kojem možeš slušati svoju himnu i odslušaš je, natjecanje sa puno suza i smijeha. Natjecanje na kojem se piše povijest i gdje se stvaraju heroji.  

Nakon odrađenih Igara, kratki osvrt na očekivanja i ostvareni rezultat.

U pojedinačnom dijelu natjecanja kojeg je uvijek teže igrati nego ekipan dio, gdje ti "ekipa čuva leđa", imala sam za cilj ulazak u polufinale. Paraolimpijske igre su igre na kojem nema favorita, svi su spremni 110%, svatko svakoga može pobijediti. Nakon odličnog otvaranja turnira, i pobjede nad Koreankom uslijedio je poraz od Talijanke, koji se realno nije smio dogoditi. Nakon tog poraz, i nakon grupe, u četvrtfinalu igram protiv Europske prvakinje, treći put u međusobnim odnosima ja gubim 3:2. Tako blizu, a tako daleko je bilo to priželjkivano polufinale. Poraz, ali želja za što više treninga, za ostvarivanjima novih ciljeva i pogledom u budućnost.

Ekipan dio natjecanja je bio dio za kojeg smo moja partnerica Helena Dretar Karić, trenerica Mirela Šikoronja Ivančin i ja živjele zadnju godinu priprema i za kojim smo čeznule da što prije krene. Cilj je bio korak naprijed. Korak naprijed je pobjeda nad Koreankama ili Kineskinjama. Dvije ekipe koje do tada nismo ni jednom pobijedile, a koje su bile u najjačem sastavu do sada. Ostvarile smo cilj! 

Prva prepreka su bile Tajlanđanke, meč koji treba odigrati 100% i spremiti se za sljedeći. Ostvarile smo pobjedu 2:0

Meč za pamćenje je bio meč s Koreankama. Nakon dobivenog prvog meča, meča parova, koji je za nas bio najvažniji meč turnira, uslijedio je "single". 

2:2 u setovima i 8:2 za Koreanku, gubim. Kroz glavu mi je prošla misao da sam za taj meč se spremala 4 godine i da sam zaslužila tu pobjedu. 8:8, 8:10 za mene, najhrabriji poeni koje sam odigrala. Poeni s najviše želje za pobjedom. Potrošile smo se i emocionalno i fizički u meču s Koreankama, a i srebro smo imale u rukama, tako da s Kineskinjama nismo odigrale na svojoj razini i nismo imale šanse za pobjedom u tom meču. 

Tvoji ciljevi i planovi?

2017-a godina će biti zanimljiva. Ožujak je mjesec u kojem kreće sezona, već u svibnju je svjetsko ekipno u Bratislavi. Cilj je ponoviti pobjedu nad Koreankama i pružiti veći otpor Kineskinjama. 

Krajem rujna i početkom listopada se odmaramo od Azijatkinja. Europsko prvenstvo je u Laškom. Cilj mi je u pojedinačnom dijelu natjecanja finale i pobjeda nad europskom prvakinjom, a u ekipnom djelu natjecanja obrana naslova i osvajanja zlata po treći put. 

Tvoj moto/poruka?

Da bi uspjeli prvo treba vjerovati i ne plaši se neuspjeha, nego toga da ćeš biti na istom mjestu gdje si bio prošle godine.